Poruka Fra Petru Jeleču
PRIJATELJU!
Fra Petre, iskreno poštovanje tebi kao mladom i obrazovanom čovjeku, ali i kao svećeniku čiji moralni ugled nadilazi mnoge ljude koji se časno bave tim pozivom. Htio bih da ti kašem da sam imao i tu sreću da budem blizu i da razgovaram sa jos jednim svećenikom na koga me ti i tvoja intelektualna požrtvovanost dobrano sjeća. Rijec je o fra Marku Oršolicu. Imam običaj kazati, kad čovjek sluša fra Marka, namah poželi da bude katolik.
Često čitam tvoje uradke u medijima, razmišljanje blisko meni, mžda jer potičemo sa istog kraja. Ukažeš mi veliku čast čitanjem mojih tekstova, tvoje ime mi daje hrabrosti da pišem. Znaš, ja sam daleko od bilo kakvog intelektualnog rada. Brinuo sam o porodici, teško radio svekolike fizičke poslove i sada pokušavam, nakon skoro dvije decenije, da ponovo “mislim”. Na to me nagoni situacija u zemlji koju zaista volim… Nije ni ovdje u Kanadi situacija puno bolja s našim svijetom. Podjeljeni i u mrznji. Što je najgore, to se prenosi i na djecu. Iracionalno je da se naša djeca mrze samo što su, kao, različitog porijekla.
I ono što me motiviralo da ti se javim, na kraju. Nije li podlo ono što predsjednik Srbije danas izjavljuje u štampi, da je spreman da pomogne Hrvatima u Bosni. Zar je zaista dotle došlo? Zar onaj ko je sve učinio da nemamo svoju domovinu to govori. O bože, kako je to teško čuti. Šta na sve to kaze biskup Komarica? Zar je zaista dotle došlo da Hrvati ne žele biti odgovorni za Bosnu i Hercegovinu u svakom njenom kutku. Ja se sve nadam da su Srbi kao narod u zabludi, da će odbaciti djelidbu i vidjeti jednu zemlju… No, ujedno se bojim i da Bošnjaci rjesenje vide u podjeli i da im se tu Hrvati javljaju samo kao rivali. Grozan scenarij! Šta nam je raditi fra Petre!?
S postovanjem!
