Komandir “X”
Danas u najmu čuvar tuđeg imanja,
zaboravljen od mnogih za koje se borio,
bez mržnje i bez nekog interesovanja,
priča o ljudima i zemlji za koju je gorio.
On, čovjek, kome nije sve oduzeto,
pominje ponos, smijeh i srce veliko,
govori: “Prokleto je sve što je oteto!
Niko me, veli, ne gleda poprijeko.”
Bez straha, bez kajanja i nekog grijeha,
opire se surovosti poratnog života.
“Ovim što je moje, sa ovo moga smijeha,
biti na svome i u svome, to je ljepota.”
I još mi veli:“Sloboda je ideal brate.
Bogati veličaju mrtve i slavna vremena.
Siromašni dobiju život u kome se pate,
bitka za dostojanstvo je već izgubljena.”
“Psi rata,” reče s gađenjem i mimikom
“imaju prošlost, obraz i dušu ukaljanu…”
Zapali cigaru onom zdravom rukom,
otpuhnu dim i samo pljunu u prašinu.
